Pljuštale su ptice

Pljuštale su ptice

Vremešne Toma, Charlieja i Teda zatječemo u izoliranom, jezerskom predjelu Ontarija gdje su odlučili u miru i slobodi provesti ostatak svoga života. Ustaljenu rutinu uskoro remeti dolazak dviju žena. Neimenovana fotografkinja u potrazi je za jedinim preživjelim iz Velikog požara kod Mathesona 1916., kojega pamte kao dječaka koji je lutao zgarištima. Za njom stiže i Marie-Desneige, starica koja slobodu nije okusila punih šezdeset i šest godina. 

Hoće li mala jezerska zajednica izdržati tolike promjene? Suptilna i nježna proza Jocelyne Saucier oda je životu lišenom pritisaka i uobičajenih obrazaca, životu posve usklađenu s prirodom. Otvarajući duboke rane iz prošlosti, koje bolno pulsiraju podjednako u prirodi i čovjeku, Saucier gradi lirski spomenik slobodi, ljubavi i obnovi.

Iz recenzija

„Romanom Pljuštale su ptice autorica je nadmašila samu sebe. […] Kakav dah svježine! I kakva ljudskost! Jocelyne Saucier čarobnica je ljudske duše.“ (Danielle Laurin, Le Devoir)

„Autorica Jocelyne Saucier ovim je djelom samo potvrdila prodornu ljepotu svojega pera.“ (Le Libraire)

„Stil Jocelyne Saucier – užaren kada opisuje šumu u plamenu – izvanredno je gust čim zađe u dubinu šume u kojoj nestaje samo onaj tko ne želi da ga nađu. Njezin će roman zasigurno ostaviti traga.“ (Martine Desjardins, L’actualite)

„Ovaj nas roman miri s ljubavlju i pomalo uči kako pripitomiti smrt.“ (Josée Lapointe, La Presse)

„Ova je priča puna obzira i nježnosti, katkada ganutljiva i tužna, no u konačnici u njoj prevladavaju svjetlost i ljepota.“ (Le Soleil)

„[…] autorica nam pokazuje da ljubav, baš kao i nada i želja za slobodom, ne poznaje dobne granice. Čarobno lijepo.“ (Tristan Malavoy-Racine, Voir Montreal)

„Ovaj roman odiše ljudskošću… Velik roman!“ (Jean Fugere, Radio-Canada)