Nježne godine

Nježne godine

Odluka glasi: svi učenici nakon prvoga razreda srednje škole moraju obaviti jednogodišnju civilnu službu. Petnaestogodišnji Valentin poslan je u dom za starije oboljele od Alzheimerove bolesti. U ustanovu uređenu u stilu 60-ih godina 20. st. dolazi potpuno nepripremljen, očekujući godinu dana dosadne prakse o kojoj, da stvar bude gora, mora napisati dnevnik. Kada jednoj štićenici doma neoprezno obeća da će ih posjetiti njezina omiljena pjevačica Françoise Hardy, Valentin se upušta u nevjerojatnu avanturu. 

Neobično iskustvo jednoga srednjoškolca, prožeto duhovitim situacijama i važnim životnim lekcijama, Beauvais opisuje s puno topline i humora, jezikom bliskim srednjoškolcima, uz mnoštvo duhovitih dinamičnih dijaloga. No unatoč ležernom tonu kojim je napisan, roman progovara o ozbiljnim temama starosti, samoće, demencije, o važnosti sjećanja i čuvanja uspomena, o prijateljstvu, suosjećanju i povezanosti generacija, dok okvir priče, izmaknut iz stvarnosti, autorici omogućava i propitivanje suvremenog društva.

Čudo inteligencije i mašte. (ELLE)

Književna igra u ritmu autoričine mašte. (Le Monde)

Nježna i vrckava komedija koja nas pogađa u srce i iz koje izlazimo malo veći. (Je Bouquine)

Dnevnik stručne prakse nikad se nije činio tako živim, duhovitim i osjećajnim. (RCF Bordeaux)

S francuskoga preveo: Dalibor Joler

(naslov izvornika Âge tendre)

Izdavač: Henacom, Zagreb, srpanj 2026.