Jocelyne Saucier

Pljuštale su ptice

Vremešne Toma, Charlieja i Teda zatječemo u izoliranom, jezerskom predjelu Ontarija gdje su odlučili u miru i slobodi provesti ostatak svoga života. Ustaljenu rutinu uskoro remeti dolazak dviju žena. Neimenovana fotografkinja u potrazi je za jedinim preživjelim iz Velikog požara kod Mathesona 1916., kojega pamte kao dječaka koji je lutao zgarištima. Za njom stiže i Marie-Desneige, starica koja slobodu nije okusila punih šezdeset i šest godina. 

Hoće li mala jezerska zajednica izdržati tolike promjene? Suptilna i nježna proza Jocelyne Saucier oda je životu lišenom pritisaka i uobičajenih obrazaca, životu posve usklađenu s prirodom. Otvarajući duboke rane iz prošlosti, koje bolno pulsiraju podjednako u prirodi i čovjeku, Saucier gradi lirski spomenik slobodi, ljubavi i obnovi.

Iz recenzija

„Ovaj roman odiše ljudskošću… Velik roman!“ (Jean Fugere, Radio-Canada)

„Romanom Pljuštale su ptice autorica je nadmašila samu sebe. Kakav dah svježine! I kakva ljudskost! Jocelyne Saucier čarobnica je ljudske duše.“ (Danielle Laurin, Le Devoir)

„Stil Jocelyne Saucier – užaren kada opisuje šumu u plamenu – izvanredno je gust čim zađe u dubinu šume u kojoj nestaje samo onaj tko ne želi da ga nađu. Njezin će roman zasigurno ostaviti traga.“ (Martine Desjardins, L’actualite)

„Ovaj nas roman miri s ljubavlju i pomalo uči kako pripitomiti smrt.“ (Josée Lapointe, La Presse)

„Autorica nam pokazuje da ljubav, baš kao i nada i želja za slobodom, ne poznaje dobne granice. Čarobno lijepo.“ (Tristan Malavoy-Racine, Voir Montreal)

„Autorica je ovim djelom samo potvrdila prodornu ljepotu svojega pera.“ (Le Libraire)

„Ova je priča puna obzira i nježnosti, katkada ganutljiva i tužna, no u konačnici u njoj prevladavaju svjetlost i ljepota.“ (Le Soleil)

S francuskoga preveo: Dalibor Joler 

Izdavač: Hena com, Zagreb, rujan 2022.

Prijevodi: Pljuštale su ptice, Gospodari rudnika

Gospodari rudnika

U kanadskoj zabiti zjapi napušteni rudnik. Upoznajemo obitelj Cardinal, koja tvori pravu pravcatu prirodnu silu usred divlje prirode i koja broji ni više ni manje nego dvadeset jedno dijete. Jedno od njih kaže: „Nemamo ništa zajedničko s drugima, sazdani smo od vlastita daha, sami sebi nasušno potrebni, neponovljivi i nesklapni, jedinstveni u svojoj vrsti.“ Nakon što već desetljećima ne stanuju pod istim krovom, sastaju se kako bi iskazali počast ocu obitelji, prospektoru koji je u njihovu djetinjstvu otkrio rudnik cinka. 

Braća i sestre pripovijedaju o svome pustopašnom, šarmantnom i nerijetko okrutnome djetinjstvu, a jedno od njih, ono koje je možda bilo najbliže sreći, nedostaje. To izbivanje obavijeno je šutnjom. Tajne postupno izlaze na vidjelo... Knjiga je to koja ne previđa nijednu stranu života: ni njegovu tragiku, ni njegove radosti ni njegove neizvjesnosti, i koja je pored toga beskrajno blaga prema svojim osebujnim likovima.

Iz recenzija

"Ovaj nevelik, gusto ispisan roman maestralno kazuje veliku priču, punu mračnih tajni i društvenih komentara.“ (Publishers Weekly)

"Njezini protagonisti imaju osobine junaka, sazdani su tako da odlijevaju nedaćama; oni su možda lokalni junaci, ali njihova je borba univerzalna.“ (Voir)

„Tajanstvena eksplozija u središtu je radnje ove knjige koja se čita u dahu. Djeca Cardinalovih u ovoj velikoj bratskoj zbrci naizmjenično pripovijedaju o svome anarhičnom djetinjstvu. “ (Le Figaro littéraire)

S francuskoga preveo: Dalibor Joler 

Izdavač: Hena com, Zagreb, listopad 2024.